Font i veličina slova u maturskom radu
Koliko fontova ide u maturski rad, šta se menja u naslovima, fusnotama i potpisima slika, i kako se font postavi odjednom za ceo dokument.
Kratak odgovor
U maturskom radu se koristi jedan font kroz ceo dokument. Menja se samo veličina i debljina: naslovi su veći i podebljani, a fusnote i potpisi slika manji od osnovnog teksta. Koji font i koja veličina se traže, razlikuje se od škole do škole — proveri u uputstvu ili pitaj mentora.
O fontu se u maturskom radu odlučuje jednom, pre pisanja, i posle se ne dira. Pravilo koje pokriva skoro sve slučajeve glasi: jedan font kroz ceo rad, menja se samo veličina i debljina.
Koji font i koja veličina — to je pitanje za uputstvo tvoje škole ili za mentora. Uputstva se razlikuju, i nema smisla da preuzimaš vrednosti iz tuđeg rada iz druge škole. Ovaj tekst je o tome šta se menja, šta ostaje isto i kako se postavi odjednom, a ne o tome šta je propisano.
Zašto jedan font
Rad sa dva ili tri fonta ne izgleda bogatije nego neuredno. Razlog je prost: čitalac ne zna šta promena fonta znači. Ako je naslov u jednom fontu a tekst u drugom, to je stvar izbora; ako se font promeni usred poglavlja, to je greška — a čitalac ne može da ih razlikuje.
Postoji i drugi razlog, praktičniji. Mešani fontovi u telu rada su znak da je tekst negde prekopiran. Kad deo teksta odjednom bude drugačiji, mentor to prvo pomisli, bez obzira na to da li je tačno. To je jedna od stvari koje se vide pri listanju, pre nego što je pročitana ijedna rečenica.
Izuzetak koji se sreće u praksi: neka uputstva dozvoljavaju jedan font za naslove, a drugi za tekući tekst. Ako tvoje to izričito dopušta, koristi dva — i dalje ne više od dva, i dosledno kroz ceo rad.
Šta se menja, a šta ostaje isto
Kroz ceo rad ostaje isto:
- porodica fonta;
- boja slova (crna);
- poravnanje osnovnog teksta;
- prored unutar tekućeg teksta.
Kroz rad se menja:
- veličina u naslovima — naslov poglavlja je veći od podnaslova, podnaslov je veći ili jednak tekstu;
- debljina u naslovima — naslovi su podebljani, tekst nije;
- veličina u fusnotama — manja od osnovnog teksta;
- veličina u potpisima slika i tabela — obično manja od osnovnog teksta;
- veličina u tabelama — sme biti manja, ako tabela inače ne staje.
To je ceo spisak. Sve izvan njega je ukras: podvučeni naslovi, naslovi u boji, razmaknuta slova, senke. Ništa od toga ne ide u rad.
Naslovi
Naslovi se ne podešavaju ručno. Ne biraj font i veličinu naslov po naslov, jer se tako gubi sve ono što Word radi umesto tebe.
Umesto toga koristi stilove: klikni u naslov, pa u kartici Home, u traci Styles, izaberi Heading 1 za poglavlje, Heading 2 za podnaslov, Heading 3 za nivo ispod.
Ako ti se ne sviđa kako stil izgleda, promeni sam stil: desni klik na Heading 1 → Modify, pa podesi font, veličinu i debljinu. Izmena se odmah primeni na sve naslove tog nivoa u celom radu — i na one koje tek napišeš.
Zašto se isplati: automatski sadržaj, navigacija kroz dokument i dosledan izgled naslova zavise isključivo od stilova. Rad sa ručno podebljanim naslovima nema nijedno od toga. Ceo postupak je razrađen u tekstu formatiranje maturskog rada u Wordu.
Dve stvari koje se kod naslova najčešće greše:
- Naslov poglavlja i podnaslov iste veličine. Tada se ne vidi šta je čemu nadređeno, a sadržaj ispadne ravan spisak.
- Naslovi u velikim slovima kucani ručno. Ako uputstvo traži velika slova, ne kucaj ih — u stilu naslova postoji opcija All caps, pa naslov u sadržaju i dalje ostaje čitljiv.
Fusnote
Fusnote su manje od osnovnog teksta i to nije stvar ukusa nego funkcije: one su napomena, ne tekst rada. Word im sam daje manju veličinu, i tu vrednost obično ne treba dirati.
Dva pravila koja važe uvek:
- Sve fusnote u radu izgledaju isto. Dva različita stila fusnota u istom radu su čest nalaz kod radova koji su nastajali u nekoliko navrata.
- Font u fusnoti je isti kao u tekstu, samo manji. Ne biraj drugi font za fusnote.
Šta se u fusnotu uopšte piše i kada se stavlja: fusnote u maturskom radu.
Potpisi slika i tabela
Potpis ispod slike i naziv iznad tabele takođe idu u manjoj veličini od osnovnog teksta, često i u kurzivu. Bitno je samo da su svi potpisi u radu isti — ista veličina, isti razmak, isti način pisanja.
Najlakše se to postiže stilom Caption, koji Word sam dodeli kad potpis ubaciš preko References → Insert Caption. Tada se i numeracija sama preračunava kad ubaciš novu sliku.
Naslovna strana
Naslovna strana je jedino mesto na kom se veličina slova slobodnije menja — naslov rada je tamo obično najveći tekst u celom dokumentu.
I dalje važi jedno: isti font kao u ostatku rada. Naslovna nije mesto za dekorativni font, za boju ni za grafiku. Šta na njoj stoji i kojim redom: naslovna strana maturskog rada.
Kako se font postavi odjednom
Za tekst koji je već otkucan:
Ctrl+A— označi ceo dokument.- U kartici Home izaberi font i veličinu.
Problem je što ovo ruši razliku između naslova i teksta: i naslovi dobiju istu veličinu. Zato se ovaj potez koristi samo na početku, dok rad još nema naslove, ili kad si naslove obeležio stilovima — pa ih posle vratiš jednim klikom na stil.
Trajno rešenje je stil Normal, jer sav tekući tekst stoji na njemu:
- Home → traka Styles → desni klik na Normal → Modify.
- Podesi font i veličinu.
- Potvrdi.
Od tada svaki nov pasus dolazi u tom fontu. Stilovi naslova se podešavaju zasebno, kao što je gore opisano, pa se raspored veličina zadržava.
U Google dokumentima je isto: podesi tekst kako treba, pa Format → Paragraph styles → Normal text → Update ‘Normal text’ to match.
Kurziv, podebljano i podvučeno
Tri načina isticanja, i svaki ima svoj posao:
- Kurziv — naslovi dela u tekstu, strani izrazi, pojam koji se prvi put uvodi. Ovo je jedino isticanje koje se u tekućem tekstu koristi često.
- Podebljano — naslovi, i eventualno pojedinačan pojam. U telu rada se koristi retko; podebljana rečenica u svakom pasusu izgleda kao prezentacija, ne kao rad.
- Podvučeno — praktično nigde. Podvlačenje je ostatak iz vremena pisaćih mašina i danas ga čitalac vidi kao link.
Ako se kolebaš između tri, odaberi kurziv i budi dosledan kroz ceo rad.
Odakle dolaze mešani fontovi
Skoro uvek iz jednog mesta: kopiranja sa interneta. Kad nalepiš tekst sa sajta, on donese svoj font, svoju veličinu, svoju boju i ponekad plave podvučene linkove.
Rešenje je jedno i vredi ga zapamtiti: lepi sa Ctrl+Shift+V (Keep Text Only). Tada dolazi samo tekst, a on odmah preuzima format tvog dokumenta.
Ako je šteta već nastala, popravlja se u dva poteza: označi problematičan deo i primeni stil Normal, ili upotrebi Clear All Formatting (dugme sa slovom A i gumicom u kartici Home), pa vrati ono što treba da bude podebljano.
Drugi izvor mešanih fontova je pisanje na telefonu i prebacivanje na računar, pri čemu se format najčešće izgubi ili promeni bez upozorenja.
Provera pre predaje
Tri koraka, nijedan ne traje duže od minuta:
Ctrl+A, pa pogledaj polje sa nazivom fonta u kartici Home. Ako je prazno, u radu postoji više od jednog fonta — traži gde.- Prelistaj rad u punom prikazu strane i gledaj samo da li negde tekst odudara veličinom ili bojom.
- Proveri da li su svi naslovi istog nivoa isti. Najlakše preko okna View → Navigation Pane, gde se vidi struktura rada.
Kad je font sređen, ostaje da se slože margine i prored, koji rade u paru sa njim: margine i prored u maturskom radu.