Kako se formatira maturski rad u Wordu
Podešavanje margina, fonta, proreda, stilova naslova, automatskog sadržaja, brojeva strana i fusnota u Wordu, korak po korak, sa najčešćim greškama.
Formatiranje je deo maturskog rada koji se najlakše uradi tačno i najčešće uradi na brzinu. Ne traži znanje o temi, traži pola sata pažnje — ali ako se odloži za poslednje veče, pretvori se u tri sata nervoze oko brojeva strana.
Redosled je važan: prvo se podesi dokument, pa se onda piše. Ako pišeš dvadeset strana sa podrazumevanim podešavanjima, pa na kraju sve menjaš, prelomi teksta, slike i tabele se pomere i moraš da prolaziš rad ponovo.
Pre svega ostalog, uzmi od profesora mentora uputstvo tvoje škole. Pravilnici se razlikuju, i sve što piše u ovom tekstu je uobičajena praksa — ne propis. Ako ti mentor kaže drugačije, važi ono što je on rekao.
Korak 1: podešavanje stranice
U kartici Layout (Raspored):
- Margine: najčešće 2,5 cm sa svake strane, a leva 3 cm ako se rad koriči, da tekst ne uđe u povez.
- Veličina papira: A4.
- Orijentacija: uspravna (Portrait). Vodoravnu koristi samo za pojedinačnu stranu sa širokom tabelom, i to preko preloma sekcije.
Korak 2: font, prored i poravnanje
U kartici Home (Početak) izaberi ceo dokument sa Ctrl+A, pa podesi:
- Font: Times New Roman 12 pt ili Arial 11 pt — to su dve kombinacije koje se najčešće traže.
- Prored: 1,5.
- Razmak posle pasusa: 6 pt, a razmak pre 0. Ako ostaviš Wordov podrazumevani razmak i još pritiskaš Enter između pasusa, dobiješ nepravilne rupe.
- Poravnanje: obostrano,
Ctrl+J. - Uvlačenje prvog reda: 1,25 cm, ako škola to traži.
Margine i prored idu u paru i oba se podešavaju odjednom za ceo dokument; ako ti se razmaci razlikuju od poglavlja do poglavlja, razlog je opisan u tekstu margine i prored u maturskom radu. O tome šta se od fonta menja u naslovima, fusnotama i potpisima, a šta ostaje isto kroz ceo rad, piše font i veličina slova u maturskom radu.
Uz obostrano poravnanje obavezno uključi automatsko prelamanje reči (Layout → Hyphenation → Automatic). Bez toga se u srpskom tekstu prave široke praznine između reči, jer su reči duge.
Korak 3: stilovi naslova
Ovo je jedini korak koji stvarno menja koliko ćeš vremena izgubiti kasnije.
Ne podešavaj naslove ručno — ne boldiraj ih i ne povećavaj veličinu jedan po jedan. Umesto toga:
- Klikni na naslov poglavlja.
- U kartici Home, u traci Styles, klikni Heading 1.
- Za podnaslove koristi Heading 2, za nivo ispod Heading 3.
Ako ti se ne sviđa kako izgleda, promeni sam stil: desni klik na Heading 1 → Modify. Promena se odmah primenjuje na sve naslove tog nivoa u radu.
Zašto je ovo važno: automatski sadržaj, navigacija kroz dokument i dosledan izgled naslova zavise isključivo od stilova. Rad sa ručno podešenim naslovima nema nijedno od toga.
Korak 4: automatski sadržaj
Kad su stilovi naslova postavljeni, sadržaj se pravi za deset sekundi.
- Stani kursorom na stranu gde sadržaj treba da bude — posle naslovne, pre uvoda.
- Kartica References (Reference) → Table of Contents → prva automatska opcija.
- Kad kasnije nešto izmeniš, desni klik na sadržaj → Update Field → Update entire table.
Sadržaj se ažurira poslednji, tek kad je rad završen i sve slike na svom mestu. Ručno kucan sadržaj se posle prve izmene više ne poklapa sa stranama i to komisija primeti odmah.
Korak 5: brojevi strana bez naslovne
Najčešći tehnički problem: numeracija treba da počne od uvoda, a naslovna strana ne sme da nosi broj.
Rešenje u dva poteza:
- Insert → Page Number → Bottom of Page, pa izaberi položaj (najčešće sredina ili desno).
- Dok si u zaglavlju, u kartici Header & Footer štikliraj Different First Page. Naslovna time ostaje bez broja, a numeracija ostalih strana se ne menja.
Ako škola traži da uvod bude strana 1 (a ne 2), treba ti prelom sekcije: stani na kraj naslovne strane → Layout → Breaks → Next Page, pa u zaglavlju uvoda isključi Link to Previous i preko Format Page Numbers → Start at: 1 postavi početak.
Pravila za samu naslovnu stranu — šta na njoj stoji i kojim redom — u tekstu naslovna strana maturskog rada.
Korak 6: fusnote
Ako tvoja škola traži citiranje u fusnotama:
- Stani kursorom odmah iza rečenice koju citiraš, posle tačke.
- References → Insert Footnote, ili prečica
Ctrl+Alt+F. - Word sam ubacuje broj i otvara polje na dnu strane.
Fusnote se numerišu automatski kroz ceo rad i preračunavaju se same kad ubaciš novu. Font u fusnoti je obično 10 pt, sa jednostrukim proredom. Šta tačno ide u fusnotu i kako se razlikuje od spiska literature: kako navesti knjigu, sajt i članak.
Korak 7: slike, tabele i grafikoni
Tri pravila koja važe u skoro svakoj školi:
- Svaka slika i tabela ima broj i naziv. Naziv tabele ide iznad nje, naziv slike ispod.
- Svaka mora biti pomenuta u tekstu — „na slici 3 prikazano je…”. Ako se nigde ne pominje, ne treba ti.
- Ispod se navodi izvor, ako slika ili podaci nisu tvoji.
Naziv se najlakše dodaje preko References → Insert Caption; tako se numeracija sama preračuna kad ubaciš novu sliku.
Sliku uvek postavi kao In Line with Text (desni klik → Wrap Text). Slike sa slobodnim položajem skaču po dokumentu čim se tekst pomeri.
Korak 8: poslednja provera i izvoz
Pre nego što zatvoriš dokument:
- Ažuriraj sadržaj (Update entire table).
- Proveri da nema praznih strana na kraju —
Ctrl+Endpa obriši višak. - Uključi prikaz nevidljivih znakova (
Ctrl+Shift+8) i obriši nizove praznih redova; prelom strane se pravi saCtrl+Enter, ne sa deset puta Enter. - Pokreni proveru pravopisa za srpski jezik (Review → Language → Set Proofing Language).
- Izvezi u PDF: File → Save As, tip PDF. Ne menjaj ekstenziju
.docxu.pdfručno — takav fajl se ne otvara.
Šta se od toga zaista predaje, u kom obliku i koliko primeraka, zavisi od škole: šta se predaje i u kom obliku.
Pregled uobičajenih podešavanja
Kad ti treba sve na jednom mestu, ovako izgleda kombinacija koja se u većini škola traži. Uzmi je kao polaznu tačku, a ne kao propis — poslednja reč je uputstvo tvoje škole.
| Element | Uobičajeno |
|---|---|
| Papir | A4, uspravno |
| Margine | 2,5 cm, leva 3 cm zbog koričenja |
| Font teksta | Times New Roman 12 ili Arial 11 |
| Prored | 1,5 |
| Poravnanje | obostrano, sa prelamanjem reči |
| Naslov poglavlja | Heading 1, 14–16 pt, podebljano |
| Podnaslov | Heading 2, 12–14 pt, podebljano |
| Fusnote | 10 pt, jednostruki prored |
| Brojevi strana | dole, naslovna bez broja |
| Nazivi tabela | iznad tabele, numerisani |
| Nazivi slika | ispod slike, numerisani |
Ako nešto od ovoga u tvom uputstvu ne piše, pitaj mentora umesto da pretpostaviš — a ako ni on nema poseban zahtev, ove vrednosti su bezbedan izbor.
Ako radiš u Google dokumentima
Sve navedeno postoji i tamo, samo pod drugim imenima: stilovi su u padajućem meniju levo od fonta, sadržaj je Insert → Table of contents, fusnota je Insert → Footnote, a brojevi strana Insert → Page numbers, sa opcijom da se prva strana preskoči. Na kraju izvezi preko File → Download → PDF, jer se .docx iz Google dokumenata ponekad otvori kod mentora sa pomerenim prelomom. Ceo postupak za naslovnu stranu tamo: naslovna strana u Google Docs-u.
Ako si deo rada pisao na telefonu
Tekst se sme kucati na telefonu, ali se formatiranje radi na računaru — i pri prebacivanju se najčešće gubi upravo format: kako se rad prebacuje sa telefona na računar.
Najčešće greške
- Naslovi ručno podebljani umesto preko stilova, pa sadržaj ne može da se napravi automatski.
- Ručno kucan sadržaj sa brojevima strana koji više nisu tačni.
- Broj na naslovnoj strani.
- Mešane veličine fonta jer je deo teksta prekopiran sa sajta zajedno sa formatom. Rešenje: nalepi preko
Ctrl+Shift+V(Keep Text Only). - Slike koje beže iz svog poglavlja zbog pogrešnog wrap podešavanja.
- Dva različita stila fusnota u istom radu.
- Rad poslat u
.docxformatu kad je tražen PDF, pa se kod mentora otvori sa pomerenim rasporedom.
Kad jednom podesiš dokument kako treba, sve ostalo vreme ide na tekst — a to je jedini deo koji se zaista ocenjuje.