Formatiranje

Kako se formatira maturski rad u Wordu

Podešavanje margina, fonta, proreda, stilova naslova, automatskog sadržaja, brojeva strana i fusnota u Wordu, korak po korak, sa najčešćim greškama.

8 min čitanja

Formatiranje je deo maturskog rada koji se najlakše uradi tačno i najčešće uradi na brzinu. Ne traži znanje o temi, traži pola sata pažnje — ali ako se odloži za poslednje veče, pretvori se u tri sata nervoze oko brojeva strana.

Redosled je važan: prvo se podesi dokument, pa se onda piše. Ako pišeš dvadeset strana sa podrazumevanim podešavanjima, pa na kraju sve menjaš, prelomi teksta, slike i tabele se pomere i moraš da prolaziš rad ponovo.

Pre svega ostalog, uzmi od profesora mentora uputstvo tvoje škole. Pravilnici se razlikuju, i sve što piše u ovom tekstu je uobičajena praksa — ne propis. Ako ti mentor kaže drugačije, važi ono što je on rekao.

Korak 1: podešavanje stranice

U kartici Layout (Raspored):

  • Margine: najčešće 2,5 cm sa svake strane, a leva 3 cm ako se rad koriči, da tekst ne uđe u povez.
  • Veličina papira: A4.
  • Orijentacija: uspravna (Portrait). Vodoravnu koristi samo za pojedinačnu stranu sa širokom tabelom, i to preko preloma sekcije.

Korak 2: font, prored i poravnanje

U kartici Home (Početak) izaberi ceo dokument sa Ctrl+A, pa podesi:

  • Font: Times New Roman 12 pt ili Arial 11 pt — to su dve kombinacije koje se najčešće traže.
  • Prored: 1,5.
  • Razmak posle pasusa: 6 pt, a razmak pre 0. Ako ostaviš Wordov podrazumevani razmak i još pritiskaš Enter između pasusa, dobiješ nepravilne rupe.
  • Poravnanje: obostrano, Ctrl+J.
  • Uvlačenje prvog reda: 1,25 cm, ako škola to traži.

Margine i prored idu u paru i oba se podešavaju odjednom za ceo dokument; ako ti se razmaci razlikuju od poglavlja do poglavlja, razlog je opisan u tekstu margine i prored u maturskom radu. O tome šta se od fonta menja u naslovima, fusnotama i potpisima, a šta ostaje isto kroz ceo rad, piše font i veličina slova u maturskom radu.

Uz obostrano poravnanje obavezno uključi automatsko prelamanje reči (Layout → Hyphenation → Automatic). Bez toga se u srpskom tekstu prave široke praznine između reči, jer su reči duge.

Korak 3: stilovi naslova

Ovo je jedini korak koji stvarno menja koliko ćeš vremena izgubiti kasnije.

Ne podešavaj naslove ručno — ne boldiraj ih i ne povećavaj veličinu jedan po jedan. Umesto toga:

  1. Klikni na naslov poglavlja.
  2. U kartici Home, u traci Styles, klikni Heading 1.
  3. Za podnaslove koristi Heading 2, za nivo ispod Heading 3.

Ako ti se ne sviđa kako izgleda, promeni sam stil: desni klik na Heading 1 → Modify. Promena se odmah primenjuje na sve naslove tog nivoa u radu.

Zašto je ovo važno: automatski sadržaj, navigacija kroz dokument i dosledan izgled naslova zavise isključivo od stilova. Rad sa ručno podešenim naslovima nema nijedno od toga.

Korak 4: automatski sadržaj

Kad su stilovi naslova postavljeni, sadržaj se pravi za deset sekundi.

  1. Stani kursorom na stranu gde sadržaj treba da bude — posle naslovne, pre uvoda.
  2. Kartica References (Reference) → Table of Contents → prva automatska opcija.
  3. Kad kasnije nešto izmeniš, desni klik na sadržaj → Update Field → Update entire table.

Sadržaj se ažurira poslednji, tek kad je rad završen i sve slike na svom mestu. Ručno kucan sadržaj se posle prve izmene više ne poklapa sa stranama i to komisija primeti odmah.

Korak 5: brojevi strana bez naslovne

Najčešći tehnički problem: numeracija treba da počne od uvoda, a naslovna strana ne sme da nosi broj.

Rešenje u dva poteza:

  1. Insert → Page Number → Bottom of Page, pa izaberi položaj (najčešće sredina ili desno).
  2. Dok si u zaglavlju, u kartici Header & Footer štikliraj Different First Page. Naslovna time ostaje bez broja, a numeracija ostalih strana se ne menja.

Ako škola traži da uvod bude strana 1 (a ne 2), treba ti prelom sekcije: stani na kraj naslovne strane → Layout → Breaks → Next Page, pa u zaglavlju uvoda isključi Link to Previous i preko Format Page Numbers → Start at: 1 postavi početak.

Pravila za samu naslovnu stranu — šta na njoj stoji i kojim redom — u tekstu naslovna strana maturskog rada.

Korak 6: fusnote

Ako tvoja škola traži citiranje u fusnotama:

  1. Stani kursorom odmah iza rečenice koju citiraš, posle tačke.
  2. References → Insert Footnote, ili prečica Ctrl+Alt+F.
  3. Word sam ubacuje broj i otvara polje na dnu strane.

Fusnote se numerišu automatski kroz ceo rad i preračunavaju se same kad ubaciš novu. Font u fusnoti je obično 10 pt, sa jednostrukim proredom. Šta tačno ide u fusnotu i kako se razlikuje od spiska literature: kako navesti knjigu, sajt i članak.

Korak 7: slike, tabele i grafikoni

Tri pravila koja važe u skoro svakoj školi:

  • Svaka slika i tabela ima broj i naziv. Naziv tabele ide iznad nje, naziv slike ispod.
  • Svaka mora biti pomenuta u tekstu — „na slici 3 prikazano je…”. Ako se nigde ne pominje, ne treba ti.
  • Ispod se navodi izvor, ako slika ili podaci nisu tvoji.

Naziv se najlakše dodaje preko References → Insert Caption; tako se numeracija sama preračuna kad ubaciš novu sliku.

Sliku uvek postavi kao In Line with Text (desni klik → Wrap Text). Slike sa slobodnim položajem skaču po dokumentu čim se tekst pomeri.

Korak 8: poslednja provera i izvoz

Pre nego što zatvoriš dokument:

  1. Ažuriraj sadržaj (Update entire table).
  2. Proveri da nema praznih strana na kraju — Ctrl+End pa obriši višak.
  3. Uključi prikaz nevidljivih znakova (Ctrl+Shift+8) i obriši nizove praznih redova; prelom strane se pravi sa Ctrl+Enter, ne sa deset puta Enter.
  4. Pokreni proveru pravopisa za srpski jezik (Review → Language → Set Proofing Language).
  5. Izvezi u PDF: File → Save As, tip PDF. Ne menjaj ekstenziju .docx u .pdf ručno — takav fajl se ne otvara.

Šta se od toga zaista predaje, u kom obliku i koliko primeraka, zavisi od škole: šta se predaje i u kom obliku.

Pregled uobičajenih podešavanja

Kad ti treba sve na jednom mestu, ovako izgleda kombinacija koja se u većini škola traži. Uzmi je kao polaznu tačku, a ne kao propis — poslednja reč je uputstvo tvoje škole.

ElementUobičajeno
PapirA4, uspravno
Margine2,5 cm, leva 3 cm zbog koričenja
Font tekstaTimes New Roman 12 ili Arial 11
Prored1,5
Poravnanjeobostrano, sa prelamanjem reči
Naslov poglavljaHeading 1, 14–16 pt, podebljano
PodnaslovHeading 2, 12–14 pt, podebljano
Fusnote10 pt, jednostruki prored
Brojevi stranadole, naslovna bez broja
Nazivi tabelaiznad tabele, numerisani
Nazivi slikaispod slike, numerisani

Ako nešto od ovoga u tvom uputstvu ne piše, pitaj mentora umesto da pretpostaviš — a ako ni on nema poseban zahtev, ove vrednosti su bezbedan izbor.

Ako radiš u Google dokumentima

Sve navedeno postoji i tamo, samo pod drugim imenima: stilovi su u padajućem meniju levo od fonta, sadržaj je Insert → Table of contents, fusnota je Insert → Footnote, a brojevi strana Insert → Page numbers, sa opcijom da se prva strana preskoči. Na kraju izvezi preko File → Download → PDF, jer se .docx iz Google dokumenata ponekad otvori kod mentora sa pomerenim prelomom. Ceo postupak za naslovnu stranu tamo: naslovna strana u Google Docs-u.

Ako si deo rada pisao na telefonu

Tekst se sme kucati na telefonu, ali se formatiranje radi na računaru — i pri prebacivanju se najčešće gubi upravo format: kako se rad prebacuje sa telefona na računar.

Najčešće greške

  • Naslovi ručno podebljani umesto preko stilova, pa sadržaj ne može da se napravi automatski.
  • Ručno kucan sadržaj sa brojevima strana koji više nisu tačni.
  • Broj na naslovnoj strani.
  • Mešane veličine fonta jer je deo teksta prekopiran sa sajta zajedno sa formatom. Rešenje: nalepi preko Ctrl+Shift+V (Keep Text Only).
  • Slike koje beže iz svog poglavlja zbog pogrešnog wrap podešavanja.
  • Dva različita stila fusnota u istom radu.
  • Rad poslat u .docx formatu kad je tražen PDF, pa se kod mentora otvori sa pomerenim rasporedom.

Kad jednom podesiš dokument kako treba, sve ostalo vreme ide na tekst — a to je jedini deo koji se zaista ocenjuje.

Povezani vodiči