Prezentacija i odbrana

Grafikoni i tabele u prezentaciji maturskog rada

Koji tip grafikona ide uz koji podatak, zašto na slajd ide samo jedan, kako se naslovljava i šta se govori dok komisija gleda brojeve na ekranu.

7 min čitanja

Pravilo od kog počinje sve ostalo: jedan grafikon po slajdu, i taj grafikon pokazuje jedan podatak.

Razlog je vreme. Slajd sa grafikonom stoji na ekranu četrdeset pet sekundi, a komisija prvih deset provede gledajući u njega umesto u tebe. U tih deset sekundi mora da se vidi šta grafikon kaže. Ako ima tri niza podataka, dve ose sa sitnim brojevima i legendu od šest stavki, deset sekundi neće biti dovoljno, i ostatak tvog objašnjenja pada u prazno.

Zato grafikon koji ide u prezentaciju nije isti kao grafikon koji ide u rad. U radu sme da bude potpun, jer čitalac ima vremena. Na slajdu se svodi na ono što dokazuje jednu tvoju tvrdnju.

Ako rad nema sopstvene podatke — ni anketu, ni merenje — nemoj praviti grafikon po svaku cenu. Grafikon od tri broja prepisana iz jedne knjige izgleda kao popunjavanje.

Koji tip za koji podatak

Šta pokazuješGrafikonPrimer
poređenje između grupastubičastiodgovori dečaka i devojčica
udeo u celinipita, do 4 delakoliko učenika koristi koju mrežu
promena kroz vremelinijskibroj posetilaca po godinama
mnogo pojedinačnih vrednostitabelarezultati merenja po danima

Dva saveta koja pokrivaju većinu maturskih radova:

Pita samo za mali broj delova. Pita sa devet isečaka je nečitljiva. Ako imaš devet kategorija, uzmi tri najveće i ostatak spoji u „ostalo”.

Stubičasti je skoro uvek sigurniji izbor od pite. Poređenje visina ljudsko oko radi lako; poređenje površina isečaka ne radi.

3D grafikoni se ne koriste. Perspektiva izobličava vrednosti i stubić koji je napred izgleda veći nego što jeste.

Naslov grafikona kaže šta se vidi

Ovo je stvar koja razlikuje slajd koji radi od slajda koji samo postoji.

Loš naslov imenuje oblast: „Rezultati ankete”, „Grafikon 3”, „Odnos odgovora”.

Dobar naslov kaže nalaz: „Pasivni korisnici imaju niže rezultate za 20 odsto.”

Kad naslov nosi poentu, komisija zna šta gleda pre nego što ti progovoriš, i tvojih četrdeset pet sekundi ide na objašnjenje, a ne na orijentaciju.

Isto važi i za tabelu. „Broj učenika po razredima i odgovorima” je etiketa; „Odgovori se razlikuju po razredu, ne po polu” je naslov koji vredi.

Šta grafikon mora da ima

  • Označene ose, sa jedinicom — procenti, broj učenika, godine.
  • Brojeve iznad stubića, ako ih je malo. Tada se osa sa brojevima često može i izbaciti.
  • Najviše tri niza podataka. Više od toga traži legendu koju niko ne čita.
  • Istaknut podatak o kom govoriš. Stubić koji je tvoja poenta obojiš drugom bojom, ostale ostaviš sive. Ovo je najkorisniji trik u celom tekstu.
  • Izvor, sitno u dnu, ako podaci nisu tvoji.

Poslednja stavka se često zaboravi. Grafikon koji si sam nacrtao od tuđih brojeva i dalje traži izvor — crtež je tvoj, podaci nisu. Kako se izvor navodi uz slike i tabele: slike i tabele u maturskom, a zašto se to uopšte mora: prepisivanje i plagijat.

Tabela na slajdu

Tabela je lošiji izbor od grafikona skoro uvek, jer se čita, a ne gleda. Kad ipak mora, važi granica:

Najviše četiri kolone i pet redova. Sve preko toga ostaje u radu.

Ako imaš tabelu sa dvanaest redova a hoćeš da je pokažeš, imaš dva izbora: pretvori je u grafikon, ili na slajd stavi samo tri reda koja nešto znače i reci „cela tabela je u radu, na strani osamnaest”. Druga varijanta zvuči sigurno i komisiji je jasna.

U tabeli na slajdu podebljaj red ili broj o kom govoriš. Bez toga komisija čita celu tabelu dok ti pričaš o jednom broju iz nje.

Šta govoriš dok grafikon stoji

Redosled je uvek isti i ima tri koraka:

  1. Šta je prikazano. „Na levoj strani je grupa koja mreže samo prati, na desnoj oni koji aktivno komuniciraju.”
  2. Koji je broj važan. „Razlika u proseku je dvadeset procenata, i vidi se na prvom stubiću.”
  3. Šta iz toga sledi. „To znači da nije važno koliko vremena provode na mrežama, nego šta na njima rade.”

Bez prvog koraka komisija i dalje traži šta je šta dok ti već govoriš o zaključku. Bez trećeg, grafikon ostaje broj bez značenja.

Čega u tih četrdeset pet sekundi nema:

  • Čitanja svih brojeva naglas. Oni pišu na ekranu.
  • Rečenice „kao što vidite na grafikonu”. Ne vide dok im ne kažeš šta gledaju.
  • Izvinjavanja — „izvinjavam se, ovo je malo nečitko”. Ako je nečitko, ispravi ga pre odbrane; ako si ga već stavio, ne skreći pažnju na to.

Koliko koji deo izlaganja traje i kako se ceo tekst piše, stoji u tekstu skripta za odbranu maturskog.

Odakle grafikon dolazi

Ne kopira se slika tabele iz Worda na slajd. Rezolucija se raspadne na projektoru i to izgleda aljkavo.

Postupak koji daje čist rezultat:

  1. Podaci idu u tabelu u Excelu ili u Google tabelama.
  2. Grafikon se pravi tamo, sa velikim slovom i jasnim bojama.
  3. Prekopira se u prezentaciju kao grafikon, ne kao slika ekrana.
  4. U prezentaciji se poveća dok ne zauzme dve trećine slajda.

Slova na grafikonu moraju da budu velika kao i tekst na slajdu — ne 10 pt koliko podrazumeva Excel, nego 16 do 20 pt. Ovo se najčešće previdi, jer na laptopu izgleda sasvim uredno.

Kad završiš, uradi test: odmakni se tri koraka od ekrana i probaj da pročitaš brojeve. Ostala pravila čitljivosti su u tekstu dizajn prezentacije za maturski.

Pitanja koja dolaze posle grafikona

Slajd sa brojevima je najčešći povod za pitanje. Tri koja se skoro uvek čuju i šta se na njih odgovara:

„Odakle vam ovi podaci?” Ime izvora i godina, ili „iz ankete koju sam sproveo, uzorak je šezdeset učenika trećeg i četvrtog razreda”.

„Koliko je bio uzorak?” Znaj tačan broj napamet. Ako je mali, reci to sam pre nego što te pitaju — o tome ispod.

„Da li bi rezultat bio isti na većem uzorku?” Odgovor je skoro uvek „ne nužno”, i to je tačan odgovor. Reci koja su ograničenja i šta bi uradio drugačije.

Više o tome kako se odgovara i šta se iza pitanja proverava: najčešća pitanja komisije.

Ograničenja se kažu same

Ako je tvoj uzorak šezdeset učenika iz jedne škole, to nije reprezentativno za sve srednjoškolce i komisija to zna. Najbolji potez je da to kažeš ti, u jednoj rečenici, dok grafikon još stoji:

„Uzorak je bio ograničen na našu školu, pa ovaj rezultat pokazuje tendenciju, a ne opšte pravilo.”

Ta rečenica pretvara moguću zamerku u znak da razumeš šta si uradio. Isto ograničenje treba da stoji i u zaključku rada: zaključak maturskog rada.

Ono što se ne radi jeste zaokruživanje rezultata naviše, dodavanje ispitanika kojih nije bilo ili prikazivanje procenta bez broja ispitanika. „Osamdeset procenata učenika” na uzorku od deset ljudi znači osam ljudi, i ako te neko pita, biće neprijatno.

Najčešće greške

GreškaŠta se dogodi
Tri grafikona na jednom slajdunijedan se ne vidi
Pita sa devet isečakaboje se ne razlikuju, legenda se ne čita
Slova 10 pt na grafikonubrojevi nevidljivi sa tri metra
Naslov „Grafikon 2”komisija ne zna šta gleda
Slika tabele iz Wordamutno na projektoru
Procenat bez broja ispitanikadeluje kao naduvan rezultat
Bez izvoraisto pitanje kao i za tekst bez izvora

Koliko ukupno slajdova nosi izlaganje i koliko od njih sme da bude sa brojevima, računa se u tekstu koliko slajdova treba za maturski. Za većinu radova odgovor je jedan do dva.

Povezani vodiči