Literatura i citiranje

Prepisivanje i plagijat u maturskom radu

Šta se u maturskom radu smatra prepisivanjem, gde je granica između parafraze i plagijata, kako profesor to primeti i kako se izbegava dok pišeš.

7 min čitanja

Kratak odgovor

Plagijat je svaka tuđa rečenica ili ideja u radu bez oznake odakle je došla — bez obzira na to da li je prepisana doslovno ili prepričana. Izbegava se tako što uz svaki preuzeti podatak odmah, dok pišeš, upišeš izvor. Kako se to tačno radi u tvojoj školi, proveri sa profesorom mentorom.

Plagijat je tuđi tekst ili tuđa ideja predstavljena kao svoja. Nije samo prepisivanje reč po reč — i prepričana tuđa misao bez navedenog izvora spada u isto.

Ono što plagijat nije: korišćenje tuđih izvora. Ceo maturski rad se i sastoji od onoga što su drugi napisali. Razlika je u jednoj jedinoj stvari — da li uz preuzeto stoji oznaka odakle je došlo.

Zato se cela tema svodi na jedno pitanje koje sebi postavljaš dok pišeš: da li čitalac može da vidi šta je ovde moje, a šta tuđe? Ako može, rad je čist. Ako ne može, nije, čak i kad si sve prepričao svojim rečima.

Posledice zavise od škole i od toga koliko je rada preuzeto — od zahteva da se poglavlje prepiše iznova, preko vraćanja rada na doradu, do toga da se rad ne prihvati i da se odbrana pomeri. Šta tačno tvoja škola radi u takvom slučaju piše u pravilniku škole — to se pita kod profesora mentora, ne pretpostavlja.

Šta se sve računa kao prepisivanje

Spisak je duži nego što đaci očekuju:

  • Kopiran pasus sa sajta ili iz knjige, bez navodnika i bez izvora.
  • Prepričan pasus bez izvora — ista ideja, druge reči, i dalje tuđe.
  • Prevedena strana rečenica bez izvora. Prevod ne stvara novo autorstvo.
  • Tabela, grafikon ili slika preuzeta bez navođenja odakle je.
  • Ceo tuđi maturski rad sa sajta sa gotovim radovima, u celini ili po delovima.
  • Rad starijeg druga ili brata, makar i sa promenjenim naslovom.
  • Tvoj sopstveni raniji rad predat za drugi predmet, ako se predaje kao nov.

Poslednja stavka mnoge iznenadi, ali logika je ista: rad se predaje kao nov, a nije. Ako želiš da nastaviš nešto što si već radio, reci to mentoru unapred — obično nema problema, samo mora da se zna.

Siva zona: parafraza koja to nije

Najviše problema ne pravi kopiranje, nego prepisivanje koje se samo pretvara da nije.

Original: „Turizam u Srbiji beleži rast poslednjih godina, pre svega zahvaljujući banjskom i gradskom turizmu.”

I dalje plagijat: Turizam u Srbiji raste poslednjih godina, pre svega zbog banjskog i gradskog turizma.

Parafraza, sa izvorom: Prema podacima iz literature, najveći deo rasta turizma u Srbiji dolazi iz dve oblasti — banja i velikih gradova (Petrović, 2020, str. 18).

Druga verzija menja tri reči i zadržava potpuno istu rečeničnu konstrukciju. To se prepoznaje odmah, i po stilu i pretragom.

Test koji uvek radi: zatvori izvor pre nego što napišeš rečenicu. Ako rečenicu pišeš gledajući u original, izaći će ti njegova. Ceo postupak parafraziranja, korak po korak, sa uporednim primerom: kako se prepričava izvor. Kako se izvor upisuje u sam tekst: citiranje u tekstu.

Kako profesor to primeti

Ne treba mu program za to, mada se i on ponekad koristi.

Stil. Najjači znak. Rad pisan jezikom sedamnaestogodišnjaka odjednom dobije rečenicu sa pet stručnih termina i konstrukcijom koju niko ne izgovara. Profesor koji ti čita pismene zadatke celu godinu prepozna to iz prve.

Formatiranje. Kopiran tekst sa sajta donosi sa sobom drugi font, drugu veličinu slova, plavu boju linka, čudan prored. Zato se sve nalepljeno lepi kao neformatiran tekst.

Pretraga. Rečenica ubačena u pretraživač pod navodnicima nađe original za nekoliko sekundi, ako je sa interneta.

Pitanje na odbrani. Najjednostavniji test od svih: „Objasnite mi ovaj pojam sa strane 12.” Ako si pasus prepisao, nećeš umeti da ga objasniš svojim rečima, i to se vidi za deset sekundi. Kakva se pitanja tu postavljaju piše u tekstu najčešća pitanja komisije.

Iz toga sledi pravilo koje vredi više od svih ostalih: u radu ne sme da ostane nijedna rečenica koju ne umeš da objasniš naglas.

Kako se izbegava dok pišeš

Plagijat se skoro nikad ne dogodi iz namere. Dogodi se iz načina rada: skupiš materijal, kopiraš pasuse u dokument „da ne zaboraviš”, pa dve nedelje kasnije više ne znaš šta je čije.

Postupak koji to rešava:

  1. Drži dva dokumenta. Jedan je rad, drugi su beleške. U rad ništa ne ulazi kopiranjem.
  2. Uz svaku belešku odmah upiši izvor i stranu. Ne kasnije, jer kasnije ne postoji.
  3. Kopirane delove oboj drugom bojom. Dok je obojeno, znaš da nije tvoje. Boja nestaje tek kad rečenicu prepišeš svojim rečima i dodaš oznaku.
  4. Piši iz beležaka, ne iz izvora. Kad pišeš poglavlje, izvor je zatvoren, a pred tobom su tvoje beleške.
  5. Doslovan navod stavi pod navodnike u istom trenutku kad ga prepisuješ, ne posle.

Treći korak sam po sebi rešava 90 procenata problema, jer prepisano nikad ne ostane nevidljivo.

Slike, tabele i prevod

Tri mesta koja se najčešće zaborave:

  • Slika ili fotografija preuzeta sa interneta ide sa izvorom ispod, uz potpis. Kako se potpisuje i numeriše, stoji u tekstu slike i tabele u maturskom.
  • Tabela sa tuđim podacima ide sa oznakom „Izvor:” ispod tabele, čak i ako si je prekucao i promenio izgled.
  • Prevod sa engleskog se navodi kao i svaki drugi izvor. Ako si prevodio sam, sme da stoji napomena da je prevod tvoj.

Ako si grafikon napravio sam od tuđih brojeva, izvor je i dalje potreban — grafikon je tvoj, podaci nisu.

Wikipedia i sajtovi sa gotovim radovima

Wikipedia nije plagijat sama po sebi — problem je što se sa nje prepisuje bez navođenja, a i kad se navede, većina mentora je ne prihvata kao izvor. Kako se koristi pametno, kao ulaz u temu a ne kao izvor, objašnjeno je u tekstu da li se Wikipedia sme koristiti.

Sajtovi sa gotovim maturskim radovima su ozbiljniji problem. Ti radovi kruže godinama, više ljudi ih je predalo, i profesori koji dugo rade prepoznaju iste rečenice. Rad preuzet odatle je plagijat u punom smislu i ne postoji način da se to „sredi” prepravljanjem nekoliko rečenica.

Gde se traže izvori koji se zaista smeju koristiti, piše u tekstu gde pronaći pouzdane izvore.

Ako si već prepisao

Ako još nisi predao rad, popravlja se i nije strašno. Prođi rad sa ova tri koraka:

  1. Nađi svaki pasus koji nisi ti napisao. Prepoznaćeš ih po stilu i po tome što ih ne umeš prepričati bez gledanja.
  2. Svaki od njih prepiši iz glave, sa zatvorenim izvorom, pa dodaj oznaku izvora.
  3. Ono što mora ostati doslovno stavi pod navodnike i dodaj stranu.

Jedan pasus traje oko deset minuta. Deset pasusa je jedno popodne — znatno manje nego pisanje rada iznova posle vraćanja.

Ako si rad već predao i mentor ti je na to ukazao, najgori mogući potez je poricanje. Rečenica koja radi je jednostavna: „Taj deo sam preuzeo i nisam ga označio, ispraviću ga i doneti do sledeće nedelje.” Kako se uopšte radi po mentorovim primedbama, piše u tekstu izmene po komentarima mentora.

Provera pre predaje

Pet minuta pred predaju, prođi ovo:

  • Označen izvor uz svaki podatak, broj, definiciju i tuđu ideju.
  • Navodnici oko svake doslovno preuzete rečenice, sa stranom.
  • Izvor ispod svake slike, tabele i grafikona koje nisi sam napravio.
  • Isti font i ista veličina slova kroz ceo rad — razlika odaje nalepljen tekst.
  • Nijedna rečenica koju ne umeš da objasniš naglas.

Poslednja stavka je i priprema za odbranu i provera originalnosti u isto vreme. Šta se još gleda kad se rad ocenjuje, stoji u tekstu kako izgleda dobar maturski rad.

Povezani vodiči